Period predškolskog i ranog školskog obrazovanja predstavlja „zlatni prozor” za razvoj jezičke svesti iz više razloga:
Kognitivna fleksibilnost: U ovom uzrastu mozak je izuzetno plastičan. Izlaganje „mehanizmima” različitih jezika doprinosi razvoju metajezičke svesti – sposobnosti da se o jeziku razmišlja kao o objektu. Istraživanja pokazuju da učenici sa razvijenom jezičkom svešću često postižu bolje rezultate i u drugim predmetima, uključujući matematiku i logiku, jer su navikнuti da prepoznaju skrivene obrasce.
Jačanje pismenosti na materanjem jeziku: Iako može delovati iznenađujuće, upoznavanje drugih jezika pomaže deci da bolje razumeju sopstveni. Kada učenici saznaju, na primer, da francuski koristi rodno obeležene imenice ili da japanski ima više pisama sa različitim funkcijama, postaju osetljiviji na nijanse sopstvene gramatike i pravopisa. Tako se pismenost pomera od mehaničkog pamćenja ka aktivnom istraživanju.
Podsticanje socijalne inkluzije: U raznolikoj učionici jezička svest vrednuje maternaje jezike svih učenika. Kada nastavnik istakne reč na arapskom ili poljskom, maternji jezik dvojezičnog učenika prestaje da bude potencijalna prepreka i postaje resurs za celo odeljenje. Na taj način gradi se kultura poštovanja i smanjuje jezička anksioznost.
Kako nastavnici mogu podsticati jezičku svest?
Nastavnici ne moraju biti poliglote da bi razvijali jezičku svest u učionici. Dovoljno je da:
- stvore jezički podsticajno okruženje kroz raznovrsne tekstove, višejezične prikaze i usmeno pripovedanje;
- podstiču metajezičke razgovore i navode decu da razmišljaju o rečima, gramatici i značenju;
- slave jezičku raznovrsnost pozivajući učenike da podele reči ili izraze iz svojih porodičnih, materanih jezika;
- integгišu jezičke aktivnosti u različite nastavne predmete, povezujući jezik sa naukom, istorijom ili umetnošću.
Neke jednostavne i zanimljive aktivnosti za uvođenje jezičke svesti u nastavu su:
„Jezički detektiv”: Učenicima se daje kratak tekst na nepoznatom, ali srodnom jeziku (npr. italijanskom ako poznaju nešto španskog) i traži se da, uz pomoć konteksta i sličnih reči, „otkriju” značenje.
Lov na pozajmljenice: Istraživanje porekla svakodnevnih reči. Saznanje da „shampoo” potiče iz hindija ili „robot” iz češkog jezika pomaže deci da jezik dožive kao živu knjigu istorije.
Poređenje zvukova: Slušanje audio-snimaka različitih jezika i razgovor o njihovoj „melodiji” i „ritmu”, što doprinosi razvoju fonološke osetljivosti.
Jezička svest kao doživotni „saveznik”
Ciljevi programa jezičke svesti treba jasno da se objasne roditeljima i nastavnicima, uz naglasak da učenje jezika ne treba izjednačavati sa učenjem o jeziku i kulturama koje su s njim neraskidivo povezane (Young & Helot, 2003: 239). Kada decu učimo o jeziku, mi ih ne učimo samo da govore, već i da slušaju, analiziraju i povezuju. Kako odrastaju, ova svest postaje snažan „saveznik” koji im pomaže da se snalaze u složenim tekstovima, vode dijalog sa poštovanjem i prilagođavaju se globalizovanom svetu u kome je višejezična komunikacija od ključnog značaja.
Cilj jezičke svesti nije trenutna tečnost u govoru jezika, već stvaranje samopouzdanih „istraživača jezika” (Barton, Bragg & Serratrice, 2009: 149). Uklanjanjem straha od „stranog” i njegovom zamenom osećajem radoznalosti, deci dajemo alate za snalaženje u višejezičnom svetu i sejemo seme doživotne znatiželjne, empatije i analitičkog mišljenja. Upravo je to suština našeg projekta Globetrotters, zar ne?
Međunarodno partnerstvo
Savremena osnovna škola postala je partner u Globetrotters projektu – međunarodnom obrazovnom projektu koji finansira Evropska unija. Projekat okuplja škole i obrazovne institucije iz različitih evropskih zemalja sa zajedničkim ciljem: unaprediti učenje stranih jezika kroz inovativan pristup koji kulturu stavlja u centar nastavnog procesa. Partnerstvo omogućava razmenu iskustava, zajedničke aktivnosti i pristup resursima koji podržavaju savremene metode nastave jezika.
Kroz partnerstvo u Globetrotters projektu, Savremena osnovna škola doprinosi razvoju obrazovnih programa koji jezik ne posmatraju samo kao skup gramatičkih pravila, već kao živi sistem koji se razvija kroz kulturu, istoriju i svakodnevnu komunikaciju. Projekat je finansiran od strane Evropske unije, a okuplja tim stručnjaka posvećenih unapređenju kvaliteta obrazovanja u oblasti učenja stranih jezika.