Maslenica je jedan od najzabavnijih i dugo očekivanih praznika u godini, čija proslava traje nedelju dana uoči Velikog posta. Tokom ovog praznika ljudi se vesele, idu u posete, organizuju zabave i uživaju u palačinkama.
Na prvi dan ovog praznika ljudi su od slame pravili strašilo, oblačili mu starinske haljine i vozili ga na sankama kroz selo pevajući kako bi se oprostili od zime. Tada je počinjala zabava po celom selu: sankanje, narodno veselje, predstave komedijaša i pozorišta lutaka koje je vodio Petruška. Ljudi su prerušeni sa maskama šetali ulicama i vozili se do poznatih kuća, gde su održavali improvizovane male koncerte. Svaka porodica je postavljala stolove sa ukusnom hranom i pečenim palačinkama, a kuvalo se i pivo. Svuda su bili trgovački šatori, gde su se prodavali pečeni orasi, medenjaci i tople sbitne (piće od vode, meda i začina).
Četvrtak, koji se zvao „veselje”, predstavljao je središte igre i zabave. Tog dana su se odigravale vruće masleničke borbe šakama. Tašta je bila dužna da uveče pošalje u kuću ćerke i obezbedi sve što je potrebno za pravljenje palačinki: tiganj, kutlaču i sl., a tast je slao kesu heljde i kravljeg putera. U petak su se svi okupljali i jeli. U ovim danima su se uglavnom održavala narodna veselja.
Nedelja se zvala „oproštenje”. Na ovaj dan bliski ljudi su jedni od drugih tražili oproštaj za sve uvrede i nevolje koje su im nanete. Uveče je bio običaj obići groblja i „opraštati se” od mrtvih. Poslednjeg dana nedelje Maslenice odvija se najzanimljiviji događaj – ispraćaj Maslenice – sa svečanim spaljivanjem strašila zime. U veliku logorsku vatru takođe se bacaju palačinke i ostaci poslastica.
Veoma smo zahvalni našim drugarima iz Rusije koji su podelili sa nama deo svoje kulture i kulturnog identiteta. Sa radošću učimo o drugim narodima i njihovim običajima i podržavamo ih, jer kako kaže stara dobra narodna poslovica: „Ako drugog poštuješ, za sebe se ne brini!”