poruka direktorke učenicima savremene osnovne škole

Pročitajte direktorkinu bajku za dobro jutro: „Šta god da bude sutra, ostaće ono što činimo danas”

/ / Blog, I-IV, Kombinovani, Nacionalni, V-VIII / 20.03.2020

SAVREMENA (K)OD KUĆE

Pročitajte direktorkinu bajku za dobro jutro:
„Šta god da bude sutra, ostaće ono što činimo danas”

Želimo, maštamo, sanjarimo, planiramo… Sve to da bismo te ideje jednog dana ostvarili… Nažalost, često se pojavi nešto da nam pomuti te planove.

Nama iz Savremene osnovne je i dalje super! Bez obzira na situaciju u državi i svetu, mi se držimo zajedno. Jeste da smo odlazak u školu zamenili sedenjem za stolom i učenjem online. Jeste da se sa drugarima iz razreda, umesto u učionici, školskom dvorištu i kantini, sada družimo preko telefona i računara. I jeste, svima nam je u početku bilo malo čudno dok smo učitelje i nastavnike gledali preko DL platforme za učenje na daljinu. Ali je zaista zabavno.

Inspirišemo savremene učenike

Da ne bismo izgubili ono šaputanje po školskim hodnicima u pauzi za odmor i da bismo našu školsku atmosferu osetili i dok sedimo kod kuće (nadamo se da nema onih koji to ne čine), uvodimo novu rubriku pod nazivom „Savremena (k)od kuće”, u kojoj ćemo prenositi iskustva i doživljaje učenika, roditelja, nastavnika i učitelja u ovoj situaciji… Počinjemo sa direktorkinom bajkom za dobro jutro. Pročitajte je pažljivo.

Direktorkina bajka za dobro jutro

Iza sedam brda, iza sedam mora, iza sedam gora živela je zla Korona, koja je zaledila svet… Imala je divno ime i zlu moć…

Tako će početi priča… Pomisli čovek na sunce, krunu i radost, a ono – virus… I to onaj koji rastavlja ljude… Ne da im da se grle i ljube… Baš pravo zlo je to! 

Kada smo bili mali, stariji su nam pričali priče za laku noć u kojima svako zlo biva savladano. Ko će pobediti Koronu, još uvek ne znamo… Ali će je pobediti. Samo je pitanje vremena.

U praznim učionicama je tužno i boli tišina bez zvonkog smeha i dečje pesme… Tako je nama koji u školi činimo sve što umemo i možemo da se kontakt ne prekine, da nijedna informacija ne zafali, da se tužna praznina popuni i da onog dana kada se uspavani svet probudi možemo da krenemo dalje…

A kod kuće… Ima previše slobodnog vremena… Prvi dan, drugi dan… I već je teško… nepodnošljvo…

Kada se drugog dana ovog neplaniranog iznenadnog raspusta pojavilo lepo nasmejano lice učiteljice prvog razreda naše škole na monitoru, sreća je postala toliko velika da od nje može da se napiše pesma, zapeva glasno ili vrisne… Takve su bile reakcije đaka Osnovne škole „Savremena”, prema svedočenjima njihovih roditelja… A onda redom, po rasporedu časova, i sva ostala nasmejana lica svih učitelja i nastavnika pojavila su se pred kamerom i donela u domove učenika atmosferu učionice, škole, zajedništva, radosti saznanja i druženja… U izmenjenim okolnostima, ali sa još većom snagom reči i osmeha…

Gledala su i neka druga deca obrazovni program na televiziji, edukativne emisije i lepe priče… slušala predavanja nekih nepoznatih učitelja, ali naši učenici imaju SREĆU da svakoga dana mogu da gledaju i slušaju baš svoje učitelje, one sa kojima su provodili sate, dane, nedelje i mesece, dok nas Korona nije razdvojila… To je neprocenjivo!

Svakoga dana u bilo koje vreme naši učenici mogu se obratiti svojim učiteljima na razne načine… Mogu se gledati, slušati, razmenjivati zadatke, pitanja, nedoumice… To i u jednima i u drugima jača osećaj da su i dalje stalno zajedno, iako fizički razdvojeni. I da su tu jedni za druge kada je teško i kada se čini da ima pitanja na koje niko ne zna odgovor. U takvim trenucima poznati osmeh može da izbriše brigu, a podrška i lepa reč nekoga kome bezrezervno verujemo – da rasteraju strepnje.

I pljušte domaći zadaci urađeni brže nego ikada do sada… Bude se na vreme čak i spavalice da odgledaju Live class, neki već od jutra u školskoj uniformi 🙂 ; traže nove projekte pametne glavice koje zajedno rade u grupama od kuće… Kao na filmskoj traci, nižu se likovni radovi, pisani sastavi, slike knjiga koje se čitaju… Ne, nije zatvorena škola, jer nije škola zgrada – škola su učitelji i đaci čudesnim vezama spojeni, ma gde se nalazili!

Proleće je stiglo… Tiho je kao pred buru… Ali, šta god da bude sutra, ostaće ono što činimo danas… I ako napolju sve stane, ključaće život u nama! Sve dok je žeđi za znanjem i ljubavi u srcu…

A Korona će postati priča… Proći će, kao što prolazi sve… Pamtiće se šta smo činili kada je bilo najteže… A lepota će spasiti svet kao što je vazda bilo… Lepota poznatog osmeha drage učiteljice… Sila koja pobeđuje zlo i nova bajka za dobro jutro!

Jasmina Franolić, direktorka Savremene osnovne škole
20. mart 2020.

Dok čekamo da sa nama podelite ostale doživljaje, hajde da se podsetimo koliko su naši učenici kreativni. Vanja, Katarina i Lena L., koje su V razred Savremene osnovne škole, napisale su pesmu o tome kakve bi one bile da su nastavnice. Bravo!  

pesmica na engleskom

Leave a Comment