Iza sedam brda, iza sedam mora, iza sedam gora živela je zla Korona, koja je zaledila svet… Imala je divno ime i zlu moć…
Tako će početi priča… Pomisli čovek na sunce, krunu i radost, a ono – virus… I to onaj koji rastavlja ljude… Ne da im da se grle i ljube… Baš pravo zlo je to!
Kada smo bili mali, stariji su nam pričali priče za laku noć u kojima svako zlo biva savladano. Ko će pobediti Koronu, još uvek ne znamo… Ali će je pobediti. Samo je pitanje vremena.
U praznim učionicama je tužno i boli tišina bez zvonkog smeha i dečje pesme… Tako je nama koji u školi činimo sve što umemo i možemo da se kontakt ne prekine, da nijedna informacija ne zafali, da se tužna praznina popuni i da onog dana kada se uspavani svet probudi možemo da krenemo dalje…
A kod kuće… Ima previše slobodnog vremena… Prvi dan, drugi dan… I već je teško… nepodnošljvo…
Kada se drugog dana ovog neplaniranog iznenadnog raspusta pojavilo lepo nasmejano lice učiteljice prvog razreda naše škole na monitoru, sreća je postala toliko velika da od nje može da se napiše pesma, zapeva glasno ili vrisne… Takve su bile reakcije đaka Osnovne škole „Savremena”, prema svedočenjima njihovih roditelja… A onda redom, po rasporedu časova, i sva ostala nasmejana lica svih učitelja i nastavnika pojavila su se pred kamerom i donela u domove učenika atmosferu učionice, škole, zajedništva, radosti saznanja i druženja… U izmenjenim okolnostima, ali sa još većom snagom reči i osmeha…
Gledala su i neka druga deca obrazovni program na televiziji, edukativne emisije i lepe priče… slušala predavanja nekih nepoznatih učitelja, ali naši učenici imaju SREĆU da svakoga dana mogu da gledaju i slušaju baš svoje učitelje, one sa kojima su provodili sate, dane, nedelje i mesece, dok nas Korona nije razdvojila… To je neprocenjivo!
Svakoga dana u bilo koje vreme naši učenici mogu se obratiti svojim učiteljima na razne načine… Mogu se gledati, slušati, razmenjivati zadatke, pitanja, nedoumice… To i u jednima i u drugima jača osećaj da su i dalje stalno zajedno, iako fizički razdvojeni. I da su tu jedni za druge kada je teško i kada se čini da ima pitanja na koje niko ne zna odgovor. U takvim trenucima poznati osmeh može da izbriše brigu, a podrška i lepa reč nekoga kome bezrezervno verujemo – da rasteraju strepnje.
I pljušte domaći zadaci urađeni brže nego ikada do sada… Bude se na vreme čak i spavalice da odgledaju Live class, neki već od jutra u školskoj uniformi 🙂 ; traže nove projekte pametne glavice koje zajedno rade u grupama od kuće… Kao na filmskoj traci, nižu se likovni radovi, pisani sastavi, slike knjiga koje se čitaju… Ne, nije zatvorena škola, jer nije škola zgrada – škola su učitelji i đaci čudesnim vezama spojeni, ma gde se nalazili!
Proleće je stiglo… Tiho je kao pred buru… Ali, šta god da bude sutra, ostaće ono što činimo danas… I ako napolju sve stane, ključaće život u nama! Sve dok je žeđi za znanjem i ljubavi u srcu…
A Korona će postati priča… Proći će, kao što prolazi sve… Pamtiće se šta smo činili kada je bilo najteže… A lepota će spasiti svet kao što je vazda bilo… Lepota poznatog osmeha drage učiteljice… Sila koja pobeđuje zlo i nova bajka za dobro jutro!
Leave a Comment