šta je disleksija

Šta je disleksija? Prepreka ili šansa

/ / Blog, I-IV, Kombinovani, Nacionalni, V-VIII / 05.07.2019

Šta je disleksija? Prepreka ili šansa

Ključna aktivnost za obrazovanje i napredak svakog čoveka jeste učenje. Stoga je važno da svaki pojedinac ima očuvanu sposobnost učenja, koja podrazumeva različite aktivnosti: čitanje, pisanje, računanje, ali i fokus, koncentraciju i razmišljanje. Kada neke od ovih sposobnosti ne funkcionišu na odgovarajući način, možemo govoriti o poremećaju učenja. Postoji nekoliko poremećaja koji deci otežavaju da na pravi način usvajaju gradivo, a jedan od najčešćih jeste disleksija.

Šta je disleksija?

Razvojna disleksija je poremećaj čitanja, koji se javlja uprkos tome što ljudi poseduju normalnu inteligenciju. Ispoljava se u različitim oblicima i stepenima, pa tako može biti blaga ili jaka. Ne treba je mešati sa analfebetizmom, odnosno nepismenošću nastalom jer osoba nije dobila adekvatno obrazovanje.

Neke od tipičnih poteškoća koje osobe sa disleksijom mogu iskusiti su:

    • dete sa disleksijomnemogućnost razdvajanja reči na slogove;
    • smetnje u čitanju;
    • teže pisanje;
    • problem pri povezivanju reči sa zvukom;
    • teže čitanje naglas;
    • nerazumevanje pročitanog.

Disleksija može biti uslovljena genetikom, ali i okruženjem. Glavni uzrok disleksije leži u načinu na koji mozak procesuira reči. Smatra se da disleksija uopšte nije retka kao što se pretpostavlja:

  • 3–7% populacije pati od ovog stanja, dok 20% ima neki od simptoma;

Iako se disleksija najčešće dijagnosticira kod dečaka, smatra se da se ona podjednako javlja i kod devojčica. Kada imamo u vidu da naša civilizacija počiva na moći čitanja i pisanja, onda je jasno kakav potencijalni problem disleksija može da predstavlja.

Osobe sa disleksijom imaju normalnu želju za učenjem, ali moraju da savladaju urođenu prepreku. Iskustvo iz prakse potvrđuje da ta prepreka ne mora nužno da onemogući učenje, ona samo zahteva da se nastava prilagodi njihovom specifičnom stilu. Kada se to uradi, deca sa disleksijom postižu sjajne rezultate.

KAKO SE LEČI DISLEKSIJA?

Lečenje disleksije podrazumeva različite pristupe. Iako se disleksija ne može u potpunosti odstraniti, postoje strategije koje osobama sa ovim stanjem pomažu da prevaziđu svoje simptome. Kako tehnologija napreduje, tako se javlja i sve više alata koji pomažu disleksičnim ljudima. Brojne aplikacije za različite jezike, između ostalog i za srpski, rade tako što konvertuju PDF i Word dokumenta u format koji disleksični ljudi mogu lakše da pročitaju i razumeju. Takođe, ove aplikacije koriste i dodatne opcije koje ljudima sa disleksijom olakšavaju čitanje i pisanje: menjanje boje pozadine, isticanje reda koji se čita itd.

Kada govorimo o poremećaju čitanja, važno je znati da

  • disleksija nije bolest.

Reč je jednostavno o poteškoći u učenju, a postoje i naučnici koji smatraju da

  • disleksiju treba posmatrati kao drugačiji način učenja, sa svojim prednostima i manama.

Upravo zbog toga, jedan od glavnih načina na koji se osobama sa ovim stanjem pomaže jeste personalizacija programa i učenja u skladu sa njihovim stilom.

RANO OTKRIVANJE DONOSI BOLJE REZULTATE

Kako je već istaknuto, disleksija predstavlja kognitivni poremećaj, a ne poremećaj inteligencije. Ipak, zbog svoje specifične prirode i činjenice da se ispoljava u ranom uzrastu, disleksija može dovesti do različitih emocionalnih problema. Zbog toga je važno ne samo njeno rano identifikovanje već i adekvatan rad i odrastanje u podsticajnoj i otvorenoj sredini.

rano otkrivanje disleksije

Kako je učenje jedan od osnovnih alata neophodnih za usvajanje znanja u školi i kasnije u životu, jasno je da disleksija može izazvati velike probleme. Ukoliko se pravilno radi sa detetom, ono može razviti sposobnost uspešnog čitanja uprkos disleksiji. Važno je samo početi na vreme.

  • Ukoliko deca sa disleksijom dobiju adekvatnu pomoć u predškolskom periodu i prvom razredu, imaće značajno manje problema da nauče da čitaju na nivou svog uzrasta od dece koja takvu pomoć nisu imala.

Uočiti disleksiju u ovim ranim godinama zaista nije lako, jer deca zapravo tek tad i počinju da uče da čitaju. Međutim, to je izuzetno važno, jer što se kasnije uoči disleksija, biće potrebno više truda za njeno prevazilaženje.

  • 74% dece koja su imala poteškoća sa čitanjem u trećem razredu, imalo je poteškoća i u prvom srednje. Drugim rečima, nisu mogla da čitaju dobro ni u odraslom dobu.

Ono što je problem jeste činjenica da se disleksija ponekad teško prepoznaje. Naime, mnogi nastavnici su skloni da decu sa ovim problemima jednostavno smatraju lenjom. Ovo proističe i iz činjenice da se o ovom fenomenu nije preterano govorilo. Danas je situacija drugačija i sve više pažnje se poklanja dijagnosticiranju disleksije, kao i pronalaženju načina da ljudi sa ovim simptomima ostvare uspešnu akademsku i profesionalnu karijeru.

Simptomi disleksije

Pre svega, da bi se utvrdila disleksija kod dece, potrebno je opsežno testiranje od strane stručnih lica. To što dete može imati neke simptome disleksije ne znači nužno i da pati od nje. Naime, neki simptomi disleksije mogu se pomešati sa onim što je normalna faza u ovladavanju govorom, čitanjem i pisanjem.

Dete sa disleksijom najčešće ispoljava ove simptome:

  • loše pamćenje kao simptom disleksijepoteškoće sa čitanjem samo jedne reči;
  • sporo uočavanje veze između zvuka i reči;
  • mešanje kraćih reči;
  • česte greške u čitanju i sricanju, na primer: novi-vino;
  • brkanje aritmetičkih znakova;
  • poteškoće u pamćenju činjenica;
  • sporije usvajanje novih veština, pamćenje bez razumevanja;
  • poteškoće prilikom učenja da gleda na sat;
  • čitanje ispod nivoa uzrasta.

Disleksija je češća u anglofonim zemljama, zbog komplikovanijeg alfabeta nego kod nas, jer u našoj azbuci važi pravilo jedno slovo – jedan glas. Kada su u pitanju disleksične osobe koje govore srpski, one mogu imati problem sa:

  • određenim grupama slova i glasova koji se pišu slično, posebno kada je u pitanju latinica, na primer: BP, MN, HN;
  • preskakanja kratkih reči (zamenica, predloga, veznika);
  • zamenjivanjem, izostavljanjem ili dodavanjem slogova unutar reči (on-ne, je-ej, mi-im, brod-borod, brada-barada, dobar-obar, vrata-trava, novi-vino).

Disleksija kod predškolske dece

Što se ranije dijagnosticira, to su veće šanse da će disleksija biti tretirana na pravi način i da će pojedinac imati manje problema. Disleksija kod prvaka otkriva se lakše, a već u drugom razredu može se sa sigurnošću utvrditi njeno postojanje. Međutim, disleksija se teže uočava u predškolskom periodu, pošto po planu i programu deca u tom uzrastu još ne moraju da znaju da čitaju. Ipak, i tada postoje stvari na osnovu kojih se može posumnjati na mogućnost disleksije.

Neki od najčešćih simptoma ovog stanja kod predškolaca su:

  • disleksija kod predskolske decekasnije počinju da govore;
  • poremećaj izgovora;
  • sporo usvajanje novih reči;
  • neprepoznavanje rimovanja;
  • poteškoće u pamćenju imena nekog predmeta, npr. mešanje kašike i viljuške;
  • poteškoće u učenju azbuke, brojeva, dana u nedelji, boja, oblika, pisanju i spelovanju sopstvenog imena;
  • poteškoće u praćenju i izvršavanju uputstava koja se sastoje iz više koraka;
  • sporije razvijanje kompleksnijih motoričkih veština;
  • poteškoće u prepričavanju priče;
  • poteškoće u razdvajanju reči na glasove i spajanju glasova u reči.

Ukoliko se ovi simptomi javljaju kod deteta i pritom ne prolaze, a posebno ukoliko u porodici već postoje slučajevi disleksije, trebalo bi ispitati mogućnost da li dete ima ovo stanje. Važno je ne paničiti i potražiti mišljenje stručnog lica, koje će utvrditi da li predškolac jednostavno napreduje svojim tempom ili zaista ima neku od poteškoća u učenju.

DISLEKSIJU JE MOGUĆE PREVAZIĆI

Zapamtite: Disleksija je stanje sa kojim se neko rodio. Ljudi koji pate od nje nisu lenji niti imaju problem sa inteligencijom. Naprotiv, većina njih je normalno ili natprosečno inteligentna i vredno radi da prevaziđe sopstvene poteškoće.

Treba ipak biti oprezan: Iako zaista nema veze sa inteligencijom, disleksija može dovesti do toga da se deca koja je imaju osete manje pametnim od svojih vršnjaka. Oni često i izbegavaju čitanje kao stresnu radnju koja im loše ide. Na taj način ne rešavaju problem, već samo beže od njega, što kasnije dovodi do još većih problema.

prevazilaženje disleksije

Kako bi dete uspešno prevazišlo stanje izazvano disleksijom, potrebna mu je podrška. Pored adekvatne škole u kojoj će raditi sa stručnjacima i roditelji mogu da pomognu ukoliko sa detetom rade dodatno kod kuće. Neke od vežbi za čitanje kod kuće, kao što su korišćenje karitca memorije, kombinovanje crtanja i pisanja, izmišljanje pesmica, predstavljaju zapravo dobre vežbe za disleksiju. Takođe, roditelji treba da pruže priliku detetu da razvije samopouzdanje u drugim oblastima kao što su sport, umetnost, različite vrste hobija. Dakle, upišite svoje dete na vannastavne aktivnosti. Mnogi umetnici, sportisti, naučnici, doktori, preduzetnici i drugi uspešni ljudi postigli su velike stvari u svom životu uprkos disleksiji.

UPOZNAJTE KAJL (KYLE) I DILANA (DYLANA)

Kajl je učiteljica čijem je sinu Dilanu dijagnosticirana disleksija. Uprkos tome, Dilan je uspeo da ostvari uspešnu akademsku karijeru. Njena poruka roditeljima i nastavnicima jeste da je veoma važno da svako shvati da:

  • disleksija predstavlja mehanički poremećaj, a ne nesposobnost mišljenja.

Ona dodaje da mnogi učenici sa disleksijom postaju uspešniji u kasnijim razredima, kada se od njih očekuje da počnu samostalno da razmišljaju, primenjuju koncepte i rešavaju probleme. Tako je njen sin Dilan i kasnije imao poteškoća da speluje ime neke zemlje, ali je bez problema mogao da razume kako njen geografski položaj utiče na njenu kulturu i ekonomiju.

dilanova borba sa disleksijom

Ono što Dilan ima da poruči osobama sa disleksijom jeste da je prihvate umesto da je ignorišu. O njoj treba otvoreno govoriti i tražiti načine i strategije da se takvim učenicima omogući da ostvare svoj pun potencijal. Važno je znati da dijagnoza disleksije ne znači da je detetu onemogućeno da ima uspešnu akademsku i profesionalnu karijeru.

OSOBE SA DISLEKSIJOM POSEDUJU MNOŠTVO TALENATA

Kada se radi sa decom kod kojih je dijagnosticirana disleksija, važno je imati na umu da je to samo jedna strana njihove ličnosti. Da bi se dete uspešno obrazovalo, potrebno mu je pristupiti kao celovitoj ličnosti i raditi na razvijanju njegove višestruke inteligencije. Zbog toga u školama u kojima se primenjuje nastavni proces koji ima za cilj razvitak kompletne ličnosti deteta učenici sa disleksijom bolje napreduju.

Nastavnici koji u svojim razredima imaju disleksičnu decu ističu da ona predstavljaju veoma radoznale učenike koji su uvek spremni da istražuju. Njihov mozak radi na veoma zanimljiv način, pa tako njihovi odgovori često pružaju svežu perspektivu, pošto imaju tendenciju da stvari posmatraju sa originalne tačke gledišta i razmišljaju izvan ustaljenih šablona.

Iako imaju problema sa čitanjem, učenici sa disleksijom često poseduju razne druge talente i jake strane:

  • talenti dece sa disleksijomverbalne i pripovedačke sposobnosti (uprkos smetnjama pri čitanju i pisanju, oni uživaju u verbalnom izražavanju i obično su sjajni komunikatori);
  • izražena vizuleno-prostorna svest;
  • kreativnost i inovativnost;
  • sklonost ka nauci;
  • zanimanje za gedžete, pravljenje robota;
  • out-of-the-box razmišljanje;
  • sagledavanje šire slike;
  • rešavanje problema.

Upravo zbog ovakve lepeze talenata, za decu sa disleksijom zaista ne mora da bude ograničenja. Ona mogu da postanu:

  • naučnici;
  • glumci;
  • inženjeri;
  • sportisti;
  • pisci;
  • političari;
  • i još mnogo toga.

Neki od poznatih ljudi sa disleksijom su: Agata Kristi, Pablo Pikaso, Volt Dizni, Muhamed Ali, Tom Kruz, Ričard Brenson, Stiven Spilberg, Šer, Džim Keri, Orlando Blum, Kira Najtli, Džejmi Oliver. Zapravo, neka od najvećih dostignuća u ljudskoj istoriji delo su ljudi koji su bili disleksični.

ISTRAŽIVANJA KAŽU: OSOBE SA DISLEKSIJOM IMAJU SVETLU BUDUĆNOST

Ne samo da su osobe sa poremećajem čitanja često natprosečne inteligencije već imaju i druge jake strane, sposobnosti i veštine. Upravo zbog toga većina uspešnih ljudi sa disleksijom ne kaže da su uspeli „uprkos njoj”, već baš „zahvaljujući njoj”. Naime, disleksija im je omogućila da stvari sagledavaju drugačije od drugih ljudi, a to je velika prednost u današnjem svetu, gde se najviše ceni kreativnost.

Zapravo, mnogi ističu da osobe sa disleksijom poseduju osobine koje ih čine idealnim radnicima za poslove budućnosti. Naime, kreativnost, sposobnost rešavanja problema, sagledavanje šire slike samo su neke od prednosti disleksičnih osoba, a upravo su to veštine koje se najviše traže na tržištu rada. Zbog toga sve više ljudi govori o disleksiji kao o vrednosti, a ne kao o nedostatku.

Izveštaj koji je uradila kompanija EY, globalni lider u revizorskim, poreskim i transakcijskim uslugama, imao je za cilj da ispita kako se osobine koje poseduju disleksične osobe uklapaju u poslove budućnosti. Istraživači su odredili 6 tipičnih veština mišljenja osoba sa disleksijom:

  1. osobe sa disleksijom imaju svetlu budućnostvizualizacija;
  2. imaginacija;
  3. komunikacija;
  4. istraživanje;
  5. povezivanje;
  6. razumevanje.

Uporedili su ih sa listom veština budućnosti, koju je sastavio Svetski ekonomski forum. Rezultati su pokazali da se upravo osobine koje disleksičari poseduju savršeno uklapaju u poželjne poslovne veštine budućnosti.

U poslovnom svetu postoji konsenzus da digitalizacija otvara potrebu za drugačijim setom veština nego što je to bilo ranije. Kako bi se odgovorilo na ove potrebe, i obrazovanje će morati da se menja, a to znači da će biti individualizovano, što će posebno pogodovati osobama sa disleksijom.

NAJVAŽNIJE SU PODRŠKA I RAZUMEVANJE

Ukoliko sumnjate da vaše dete pati od disleksije, obratite se stručnjaku koji će proceniti da li ima osnova za testiranje. Bez obzira na rezultate, zapamtite:

  • disleksija ne mora da bude prepreka!

Kada se ovo stanje ne posmatra kao nedostatak, već kao specifična tačka gledišta, snaga i poseban stil razmišljanja, takva deca mogu postići velike rezultate. Ljudi sa disleksijom imaju sposobnost pružanja svežih uvida, neočekivanih rešenja, kreativnih ideja koje mogu biti važne za napredak društva u celini. Stoga:

  • ne treba se samo truditi da pomognemo osobama sa disleksijom da uče već i mi moramo biti spremni da učimo od njih.

Iznad svega, važno je da budemo puni razumevanja i strpljenja, jer u svemu je najvažnija podrška!